by Goran Mizdrak
Šume kao prirodna zajednica živih bića koja žive i rastu u njoj predstavljaju jedan od biološki najsloženijih i najraznovrsnijih ekosustava na planeti Zemlji. Smatra se da samo u šumama živi oko
80 % kopnenih životinja, biljaka i insekata. Šume pokrivaju ukupno oko 1/3 planeta, a ovisno da li zbog zdravlja, hrane i drugih sredstava potrebnih za život ili pak samo zbog skloništa o šumama ovisi čak oko 1,6 milijardi ljudi te oko 2000 autohtonih vrsta i kultura.
Čovjek i šuma kroz povijest
Smatra se da su prije otprilike 8000 godina šume prekrivale oko pola površine planeta Zemlje te da je kompletna Europa bila je pokrivena prašumama, u tolikoj mjeri da su livade i čistine bila prava rijetkost. Šuma i drveće su za tadašnjeg čovjeka bile neizostavni dio života. Drvo kao idealna sirovina rabilo se za mnoge svrhe. Od drveta su se gradile nastambe, služilo je za ogrjev i zaštitu od prirodnih nepogoda. Drevni čovjek se nije u šumi samo sakrivao i stanovao, već ga je šuma i hranila. Osim voćki koje su rasle na drveću čovjek je imao korist i od pčelinjeg meda i voska. Od šišarki se primjerice mogao raditi kruh, a smola je služila za izradu katrana, ljepila i tamjana. Stoga možemo reći da je drevni čovjek itekako živio u simbiozi s prirodom, te je smatrao da mnogo toga duguje drveću i šumama.
Gotovo sve drevne kulture u svojim svetim vjerovanjima imale su određeni način štovanja stabla bilo kroz praktičnu primjenu ili kroz mitologiju. Tako su mnogi narodi imali svoja sveta stabla, kao što su Drvo života, zatim Stablo Soma u hindu mitologiji, Yggdrasil u germanskoj odnosno nordijskoj mitologiji, Stablo svijeta kod Arapa, a čak su i drevni Egipćani štovali Sikomoru kao kozmičko stablo na kojem sjede bogovi.
Iako u principu ovi pojmovi ne predstavljaju klasična stabla već čovjekovu mističnu fiziologiju i povezanost sa božanskim, jasno aludiraju da je drevni čovjek u drveću vidio mnogo više od hrane i skrovišta. Kroz drveće čovjek je vidio podrijetlo svijeta, spiritualnu snagu i vezu sa božanskim. Diljem Europe jedna od najštovanijih biljki bila je Hrast. Tako se na sjeveroistoku Grčke nalazilo najstarije grčko proročište, sveta šuma u Dodoni. Prema Platonu, proročište su vodile tri svećenice, Plejade u prijevodu golubice koje su prilikom određene ceremonije upadale u trans i tumačile šuštanje hrastovog lišća. Pitanja i odgovori iz ovih proricanja pisali su se na olovnim pločicama koje su pronađene u velikom broju, a očuvane su skupa sa akropolom i svetištima Zeusa, Afrodite, Dione i Herakla. Smatra se da je proročište u Dodoni veoma staro te da potječe još iz prethelenskog doba odnosno III ili IV stoljeće prije Krista.
Za Kelte je stablo hrast također imalo važnu ulogu. Hrast je bio simbol znanja i moći, a ako je još na njemu rasla biljka Imela, hrast bi se smatrao veoma svetim. Svakog šestog dana mjesečevog ciklusa keltski svećenici Druidi, odsijecali su grane imele zlatnim srpom. Zlato od kojeg je srp napravljen simbolizirao je Sunce, a sam srp simbolizirao bi Mjesec. Grane i lišće bi se zamatali u bijelu tkaninu te bi služili za obredne rituale, liječenje itd.
Poznato je također da najstariji keltski alfabet Beith-Luis-Nion dolazi od imena triju drveća: breze, oskoruše i jasena. Svako slovo alfabeta je zapravo inicijal određenog drveća, a sastoji se od trinaest suglasnika i pet samoglasnika. Trinaest suglasnika simbolizira i broj kalendarskih mjeseci mjerenih prema mjesečevim mijenama u godini pa je to ujedno bio i vremeski kalendar. Zanimljiv je podatak i taj da prije rimske vladavine Kelti uopće nisu imali izgrađena svetišta već su se obredi i rituali obavljali na određenom mjestu na livadi ili u šumi.
Stablo hrasta također je bilo štovano i u starome Rimu. Vestalke, rimske svećenice boginje ognjišta Veste, vatru su smjele ložiti samo hrastovim drvećem. Pobjednicima se u znak pobjede stavljao vijenac od hrastovog lišća, a hrastove šume bile su posvećene bogu Jupiteru. Pored hrasta također su se iznimno štovala stabla smokve i masline. Mnogi narodni običaji koji čak i ne sežu u tako daleku prošlost, povezuju čovjeka i stablo na zanimljive načine. Tako se primjerice kada bi se rodio dječak u vrt zasadilo stablo hrasta, a kada bi se rodila djevojčica u vrtu bi se zasadila breza, jela ili lipa. Kako bi imale uspješan porod, trudnice su ponekad sjedile pod lipom, a ranjeni vojnici bi se sjedali ispod stabla hrasta kako bi im rane što brže i bolje zacijelile. Još kao mala djeca instinktivno smo se penjali po drveću, smatrajući ih našim najboljim prijateljima, a ponekad bi na tom istom drveću gradili i improvizirane nastambe u kojima bi se uvijek mogli skloniti od svijeta odraslih.
Uloga šume u ekosustavu
Šume imaju vrlo raznoliku ulogu u ekosustavu. Osim što proizvode kisik, šume također čuvaju bioraznolikost životinjskih i biljnih vrsta, utječu na klimu, sastavni su dio kružnog toka vode u prirodi te čuvaju tlo od erozije. Također, osim što imaju važnu ulogu u različitim prirodnim procesima, šume zadržavaju veliku količinu štetne prašine koju prenosi zrak. Čak i razvoj samih biljaka koje žive unutar šume uvelike ovisi o gustoći krošnji drveća jer na taj način drveće propušta ili ne propušta određenu količinu svijetlosti potrebnu za rast istih biljaka. Zbog ovih i mnogih drugih razloga šume se zapravo smatraju jednim od ključnih sustava bitnih za život na Zemlji.
Pretvaranje ugljičnog dioksida u kisik
Vjerojatno najvažnija od njih, a ujedno i najčešće spominjana funkcija je pretvaranje ugljičnog dioksida u kisik pomoću procesa fotosinteze. Ovim procesom šume proizvode kisik koji je prijeko potreban životu na planeti Zemlji, a koliko su šume važne za kisik na Zemlji svjedoči podatak o tome da prema znanstvenim istraživanjima jedno stablo godišnje proizvede kisika za jednu četveročlanu obitelj. Smanjenjem proizvodnje kisika također dolazi do smanjenja plina ozona (O3) koji se nalazi u atmosferi 40 km iznad zemljine površine. Sloj ovog plina zaslužan je za sprečavanje prodora UV zraka i njegovim slabljenjem zapravo dolazi do pojačanog „efekta staklenika“. Efekt staklenika je zapravo jedan prirodan proces u kojem zemljina atmosfera selektivnim propuštanjem sunčeve svjetlosti zagrijava Zemlju, a dio te energije se u obliku dugovalnog toplinskog zračenja vraća natrag u atmosferu stvarajući time idealne uvjete za život. Pretpostavlja se da kada ne bi bilo ovog efekta, temperatura na planeti Zemlji bila bi oko 73⁰C. Takozvani „staklenički plinovi“ koji se nalaze u zemljinoj atmosferi sastoje se većinom od vodene pare, a u manjoj mjeri od ugljikovog dioksida i metana. Međutim, pojavom industrijske revolucije i povećanim izgaranjem fosilnih goriva(nafta, ugljen, plin) zemljina atmosfera se dodatno punila ugljikovim dioksidom te se atmosferski omotač našeg planeta dodatno zagrijavao. Danas, naš planet zapravo ne uspijeva održati ravnotežu između energije primljene iz sunca i količine energije izračene natrag u svemir. Procjenjuje se da je od početka industrijske revolucije izgaranje fosilnih goriva doprinijelo povećanju ugljičnog dioksida za oko 40%. Očuvane šume su stoga zbog procesa koji vrše jedan od najboljih regulatora stakleničkih plinova. Prema istraživanjima svjetskih organizacija koje se bave zaštitom šuma, prosječno stablo godišnje iskoristi 12 kg CO2.
Sprečavanje nastanka klizišta
Osim uloge u procesu dobivanja kisika šume imaju i čitav niz drugih važnih zadataka. Šumsko tlo ujedno je i mnogo raznovrsnije i bogatije nego primjerice livadno tlo te svojim bogatim sastojcima sprečava pojavu klizišta i kišnih bujica. Neplanskom sječom šuma uništava se i čitav jedan bio-svijet izgrađen od strane životinja koje žive pod zemljom. Određena istraživanja pokazala su da u šumovitom području otječe oko 5% manje vode nego u nešumovitom području. Primjerice, šumsko područje za razliku od livadnog tla propušta oko 50% više vode. Oko 100 mm vode u šumskom tlu ponire za oko 1-2 minutu dok na livadama i pašnjacima ovaj proces traje oko 1-5 sati. Ipak ovako dobro poniranje vode moguće je jedino u šumama koje nisu previše iskorištene te se održavaju na pravilan način.
Obzirom da imaju mnogo više unutarnjih šupljina nego zemljišta koja se nalaze izvan šuma, izgledno je će šumska zemljišta stoga mnogo bolje zadržavati vodu u svojoj unutrašnjosti. Aktivnost životinja koja žive unutar šumskog zemljišta uzrokuje stvaranje kanala u kojima će se voda zadržavati te otjecati na prihvatljiv i prirodan način. Upravo zbog ovog razloga šumska zemljišta imaju mnogo veću sposobnost usvajanja vode od okolnih livadnih zemljišta te je stoga mnogo manja mogućnost pojave klizišta. Gore navedeni proces također je bitan kod sprečavanja vodenih bujica. Primjerice, područja obrasla šumom imaju 30-50 % niže vodostaje nego područja koja nisu obrasla šumom.
Sprečavanje erozije tla
Opalim lišćem, granama, krošnjama i sustavom korijenja šume također sprečavaju eroziju tla. Prema istraživanjima, krčenje šuma i ispaša na strmim terenima itekako štetno utječe kako na površinsko otjecanje vode tako i na eroziju tla. Pokazalo se da je upravo šumski pokrivač, najbolji zaštitnik tla te da se kod pada terena na otvorenim zemljištima erozija tla uvelike povećava, dok je kod šumovitog područja erozija tla vrlo mala. Osim što sprečava eroziju tla, šumovito područje također mnogo bolje zadržava produkte erozije. Smatra se da se uslijed erozivnih procesa vjetra i vode na našoj planeti godišnje izgubi oko 10 miliona hektara zemljišta, pa je tako tridesetih godina prošlog stoljeća u nekim područjima Kanade doslovno „ispuhan“ sloj zemlje debljine 60 cm.
Proizvodnja pitke vode
Propuštajući vodu kroz zemljišne slojeve i šumski pokrov, svojim bogatim tlom šuma zapravo pročišćava i filtrira oborinske vode. Voda koja prođe kroz šumsko tlo pročišćava se i postaje pitka, a ovo je ujedno i glavni razlog zbog kojeg šumski izvori rijetko kad presušuju te se odlikuju zdravom i pitkom vodom. U posljednje vrijeme pojavilo se nekoliko primjera kako ljudska zajednica uspješno surađuje sa prirodnim procesima, a najbolji primjer za ovo je projekt grada Bazela u Švicarskoj i Frankfurta na rijeci Majni u Njemačkoj. Kroz projekte koji su ondje ostvareni voda iz rijeke i otpadne vode nastale industrijom, najprije se steriliziraju te se sustavom pumpi i odvodnih cijevi odvode u šumu. Kada dospije u šumsko tlo voda se pročišćava i miješa sa podzemnom vodom nakon čega ima istu temperaturu, čistoću i okus kao i podzemna voda.
Krčenje šuma i gospodarenje šumama
Krčenje šuma u svijetu vrši se iz nekoliko razloga, a uglavnom su to potrebe drvne industrije, prenamjena šumskog zemljišta za pašnjake i plantaže, te gradnja cesta, naselja, brana itd. Krčenje šuma, odnosno vađenje svih stabala iz šume zapravo spada u jednu od uobičajenih šumarskih praksi, te se na ovaj način zapravo obavlja pomlađivanje stare regularne šume. Ovaj postupak se obično naziva završni sijek te se nakon toga posadi nova šuma čije se zemljište neće prenamijeniti za druge svrhe, odnosno neće se ponovno siječi. Isto tako, kada se šuma posječe zbog prenamjene zemljišta, uobičajena praksa bi trebala biti ponovno pošumljavanje na nekom drugom prostoru kako bi se zadržala ili barem nadoknadila izgubljena prirodna staništa i ponovno uspostavila prirodna ravnoteža. Vađenjem stabala bez ponovnog pošumljavanja dolazi do gubitka biljnih i životinjskih staništa, narušavanja biološke raznolikosti te negativnog učinka na klimu, okoliš i zdravlje ljudi. Ovakva neodgovorna praksa događala se zbog industrijske revolucije u mnogim zapadnim zemljama te je danas još uvijek učestala u mnogim nerazvijenim zemljama. Prema podacima UN-a, godišnje se iskrči oko 13 milijuna hektara šuma, a upravo to krčenje uzrok je 12-20% svjetske emisije stakleničkih plinova koji uzrokuju klimatske promjene. Porastom svjetskog stanovništva povećala se i potreba za većim uzgojem hrane pa samim time potreba za većim obradivim površinama. Jedna od ironičnih činjenica koja se tiče krčenja šuma zbog poljoprivrednih zemljišta je ta da se prilikom krčenja šume zapravo uništavaju staništa kukaca i životinja koje bi trebale oprašivati zasađene biljke. Također se uništavaju prirodna staništa za neprijatelje poljoprivrednih štetnika kao što su ptice, pauci, parazitske osice, bubamare i gljive, koje zapravo smanjuju potrebu za pesticidima i poljoprivrednicima štede milijarde dolara godišnje. Smatra se da od 2000 godine pa do danas godišnje nestane oko 13 milijuna hektara šuma što je otprilike oko 5 nogometnih igrališta svake minute. Naravno da uništenje i postepeni nestanak šuma ne možemo pripisati samo čovjeku. Pored zagađenja, krčenja šuma imamo još i poplave, lavine, suše, požare i druge prirodne nepogode. Međutim, odgovornim ponašanjem prema prirodi i na kraju prema samom sebi čovjek može itekako utjecati na ravnotežu u prirodi.
Utjecaj šume na čovjekovo zdravlje
Studije i analize provedene u posljednje vrijeme pokazale su da šetnja i boravak u šumi može uvelike pridonijeti našem psihičkom ali i fizičkom zdravlju. Analizirajući rezultate mnogih svjetskih istraživanja, talijanski znanstvenici sa sveučilišta u Parmi i Milanu došli su do zaključka da boravak u šumi itekako dobro utječe na ljudsko zdravlje. Pokazalo se da nakon vremena provedenog u šumi osobe imaju mnogo bolju koncentraciju i raspoloženje općenito. Prilikom posjeta šumi, kod ispitanika, razina kortizola odnosno hormona stresa bila je mnogo manja nego kod posjeta gradskim sredinama, a primijećeno je i jačanje imuniteta. Smatra se da oko pola sata šetnje šumom smanjuje razinu kortizola te usporava srčani ritam i krvni pritisak. Također, nakon dvosatnog boravka u šumi ustanovilo se da osobe koje su sudjelovale u istraživanju imale su 50% i više T- zrnaca, kao i niži krvni pritisak a osjećali su smirenost i bistrinu u glavi. Na američkom sveučilištu Wisconsin-Madison, obavljeno je istraživanje u kojem se došlo do zaključka da kako bi u gradovima bio čist zrak, gradovi bi trebali sadržavati barem 40% drveća, a na ovaj način, ljeti bi se i temperatura smanjila za oko 12 ⁰C.
U posljednje vrijeme na zapadu i širom svijeta popularizirao se i trend poznat kao "Forest bathing", odnosno „ šumsko kupanje“. Forest bathing originalnog naziva Shinrin-yoku tradicioalno potječe iz Japana, a radi se o boravku u šumi prilikom čega se pokušavamo povezati sa šumom i drvećem preko naših osjetila (njuh, sluh, vid, opip itd.) Iako se na prvi dojam ovaj proces može činiti previše tehničkim, praktikanti objašnjavaju da je poanta šumskog kupanja zapravo prepuštanje, što u samoj šumi zapravo ne trebalo biti suviše teško. Japanski znanstvenik Qing Li i njegovi suradnici otkrili su da drveća isparavaju određena esencijalna ulja koja su nazvali Fitoncidi, a radi se zapravo o antimikrobnim organskim spojevima pomoću kojeg se drveće zapravo bori protiv nametnika, mikroba i gljivica. Tako da kada šetamo šumom mi smo zapravo uronjeni u fitokemijski sustav šume koji nas štiti.
Pokazalo se da fitoncidi također smanjuju produkciju stresogenih tvari te povećavaju broj NK stanica koje su poznate po antikancerogenom djelovanju, a smatra se da zdravstveni učinak boravka u šumi u trajanju od otprilike pola sata, ima pozitivan učinak na naše zdravlje i svakodnevni život u trajanju od čak dva mjeseca. Neovisno o znanstvenim istraživanjima, boravak u šumi svakako donosi pozitivnu promjenu u raspoloženju, određeni mir i spokoj, a samim time naravno da dobivamo i mnoge zdravstvene dobrobiti. Još su stari Tao majstori primijetili kako je drveće u stanju apsorbirati negativnu energiju i pretvoriti je u pozitivnu, a sve drevne kulture u svojoj narodnoj medicini imale su nekakav oblik liječenja drvećem. Ako se bavite određenom spiritualnom praksom ili jednostavno vježbate radi vlastitog zdravlja, vidjet ćete da će vaša iskustva u šumi biti mnogo dublja i profinjenija. Boravkom u šumi vraćamo se svojim prakorjenima kada smo živjeli u skladu s prirodom i kada smo bili mnogo povezaniji sa svojim vlastitim bitkom.
Nekoliko dobrih vijesti o šumama
U mnogim zemljama svijeta u posljednje vrijeme pojavile su se inicijative i direktive kojima je cilj uvesti ekološki prihvatljivo i održivo gospodarenje šumama kao i pošumljavanje mnogih područja. Kako bi ukazali na to kako se čovječanstvo ipak polako osvješćuje te shvaća važnost šuma za vlastiti opstanak kao i za opstanak cjelokupnog planeta navodimo nekoliko pozitivnih primjera o sadnji šuma:
Republika Island namjerava do 2100 godine imati oko 12 % vlastitog teritorija pod šumom. Riječ je o pošumljavanju područja koja su posjekli Vikinzi kada su naselili otok, kako bi izgradili nastambe i napravili dovoljno prostora za pašnjake. Smatra se da su prije dolaska Vikinga brezine šume pokrivale oko četvrtine površine otoka. Danas je prema izvješću FAO iz 2015 godine samo 0,5% otoka pod šumom, zbog čega nema dovoljno vegetacije da zaštiti tlo od erozije i da zadrži vodu, pa stoga iako se radi o zemlji koja se nalazi u hladnim predjelima, dolazi do postepenog nastanka pustinja. Pošumljavanje ovog sjevernoatlantskog otoka nimalo nije lagano zbog tla siromašnog dušikom, hladne klime i česte aktivnosti vulkana koji svako toliko prekriju tlo pepelom i lavom, pa je proces rasta drveća oko 10 puta sporiji nego primjerice u Amazoniji. Ipak, ironično ali korisno, u posljednje vrijeme zbog globalnog zatopljenja, rast drveća ide nešto brže.
Gotovo polovicu Londona prekriva šuma pa je stoga 22. Srpnja 2019 godine ovaj glavni grad Velike Britanije proglašen prvim gradom – nacionalnim parkom na svijetu. Ovaj primjer namjerava slijediti i Glasgow, a veliko zanimanje pokazali su i mnogi australski i američki gradovi.
U kampanji sadnje stabala u indijskoj državi Uttar Pradesh zasađeno je više od 50 milijuna sadnica stabala u jednom danu te je time napravljen prvi svjetski rekord sadnje stabala. Godinu dana kasnije, također u indijskoj pokrajini Mathya Pradesh, postavljen je novi rekord od 66,3 milijuna mladica stabala. U kampanji je sudjelovalo oko 1,5 milijuna volontera,a posađeno je oko 20 različitih vrsta stabala. Sadnice su posađene na mjestu gdje se rijeka Narmada grana na mnogo manjih dijelova, kako bi se povećala šansa za opstanak mladica. Ovim događajima također su nazočili i promatrači Guinnessovih svjetskih rekorda, koji su kasnije navedene brojke i potvrdili. Prema Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama iz 2015 godine, Indija se kao treći po veličini proizvođač ugljičnog dioksida u svijetu, obvezala povećati površine svojih šuma za pet milijuna hektara do 2030 godine.
Inicijativa Green Legacy iz 2019 godine koju predvodi etiopska vlada u sljedećih nekoliko godina ima plan obnoviti krajolik kao i štetu nanesenu krčenjem šuma zbog povećanja poljoprivrednih površina i naseljivih područja u 20-om stoljeću. Na dan 29. srpnja 2019 godine u oko 1000 naselja i gradova diljem ove afričke države okupilo se mnoštvo ljudi. Prvotni cilj je bio zasaditi oko 200 milijuna stabala, međutim prema mnogim izvorima iako ta brojka nije službeno potvrđena, na taj dan u periodu od 12 sati zasađeno je oko 350 milijuna sadnica. Treba napomenuti da su na ovaj dan mnoge škole i uredi u zemlji bili zatvoreni kako bi što više ljudi sudjelovalo, pa su tako u sadnji drveća sudjelovali ne samo volonteri i ekolozi, već i studenti, đaci, mnogi javni službenici pa i sam premijer Etiopije. Početkom 20 og stoljeća, trećina Etiopije je bila prekrivena šumom, a porastom stanovništva na preko 100 milijuna, zbog krčenja šuma prekrivenost šuma pala je na 4%. Vlada Etiopije ne namjerava stati na na navedenoj brojci već u narednim godinama namjerava zasaditi još nekoliko milijuna stabala.
Tu je i priča o Jaday Payengu, čovjeku koji živi na Majuliju u Indiji, najvećem riječnom otoku na svijetu. Budući da su stabla na otoku opustošena ljudskom rukom, zbog poplava i erozije tla, otok gubi dosta svoje površine, a kako bi to spriječio Jaday je 1979 godine počeo saditi drveće te je do danas uspio uzgojiti šumu veću i od Central parka u New Yorku. Dokumentarac o ovom izvanrednom postignuću dostupan je i na internetu pod nazivom Forest Man.
U posljednje vrijeme Europski parlament je kroz mnoge rezolucije i inicijative uspio donijeti određene zakone o očuvanju i održivom razvoju šuma. Samo u Europskoj uniji danas imamo oko 182 milijuna hektara šumskih površina tj. šume danas pokrivaju oko 43% zemljane površine Europske unije. Zemlje članice Europske unije kao što su: Francuska, Italija, Njemačka, Poljska, Finska, Španjolska i Švedska spadaju u one zemlje koje imaju preko 70% pošumljene površine. Smatra se da su se šumske površine u Europskoj uniji od 1990 godine pa do početka 21 stoljeća povećale za oko 11 milijuna hektara, a da danas šume u EU apsorbiraju oko 10,9% ukupnih emisija stakleničkih plinova godišnje. Također Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz 2020 godine predviđa rezanje emisija štetnih plinova za 40% do 2030 godine u usporedbi s razinama iz 1990 godine, a mnogi zastupnici Europskog parlamenta predlažu donošenje pravnog okvira koji će članice obvezati da zemljište koje je izgubljeno prenamjenom odnosno krčenjem šuma moraju kompenzirati bilo pošumljavanjem, bilo boljim upravljanjem šuma.
Pakistanska vlada je kroz mjere oporavka gospodarstva od Korona krize odlučila zaposliti ljude u sadnji 10 milijardi stabala. Inicijativa pod nazivom 10 Billion Trees započeta je 2019 godine sklopu borbe protiv klimatskih promjena i njihovih posljedica. Ideja je bila posaditi 10 milijardi stabala na državnom zemljištu u periodu od 5 godina. Do nastupa Korona krize bilo je posađeno oko 30 milijuna mladih stabala, a nakon uvođenja mjera karantena sadnja je i dalje nastavljena pod uvjetom da radnici nose zaštitne maske i ostalu opremu. Na ovaj način, ljudi koji s ostali bez posla uspjeli su i dalje uzdržavati svoje obitelji, te je razina nezaposlenosti u vrijeme krize poprilično smanjena. Do sada se inicijativi pridružilo oko 63 000 ljudi uglavnom u regiji Punjab i oko glavnog grada Islamabada, međutim odaziv je bio velik i u ostalim dijelovima zemlje gdje god je bila potrebna sadnja stabala.