Tekst dijelimo iz naše knjige "DIVINE HATHA YOGA - SPOJ DREVNE ZNANOSTI I MODERNOG STILA ŽIVOTA"
Naći ćeš više u šumama negoli u knjigama. Drveće i kamenje naučit će te stvarima koje ti nijedan čovjek neće reći. – Bernard iz Clairvauxa
Priroda je refleksija boga. Ona omogućava sve svim živim bićima. zato voli, brini se i čuvaj prirodu. – Shri Na Shiva
SIMBOLIKA
Položaj stabla nudi prekrasnu priliku simboliku za meditaciju na njegove kvalitete. Shri Chaitanayya, “plešući svetac” iz Bengala, smatra da je kvaliteta tolerancije koju posjeduje drvo jedna od najvažnijih i najbitnijih kvaliteta da da postignemo stanje joge.
U jednom od svojih poznatih stihova on pjeva – skromniji od oštrice trave , tolerantniji od drveta, onaj koji daje svu slavu drugima, ne tražeći ništa slave za sebe – to su kvalitete koje su potrebne za uspjeh u Jogi.
Drvo je toliko tolerantno da čak daje hlad i drvosječi koji ga dolazi sasjeći. Pravi istinski jogi nesebično daje plodove spiritualne slobode i ljubavi, baš poput drveta koje svima poklanja hlad, cvijeće, voće i drvo za ogrjev.
Krishna je imao posebnu povezanost sa drvećem. Rođen je i odrastao u Vrindavanu, što znači “šuma od vrinda stabala”. U Bhagavata Puranama Krišna hvali drveće uzvičući: “Samo pogledajte ova blagoslovljena stabla Vrindavana. Ovo drveće je posvetilo svoj život za dobrobit drugih. Ona postojano podnose sve klimatske promjene, kišu, vrućinu, hladnoću, a opet tako su pažljiva prema nama, uklanjajući nam umor i dajući nam zaklon, sklonište. Dragi prijatelji, nikome nije odbijeno utočište od strane ovog drveća. Ovo drveće opskrbljuje naše čovječanstvo lišćem, cvijećem, plodovima, hladom, korijenjem, korom, gorivom.”
Položaj stabla ili Vrikshasana je joga položaj u kojem naše tijelo, um & dah, cijelo naše biće biva prožeto kvalitetama velikodušnosti, strpljenja, snage & balansa.
Vriksha na Sanskrtu znači “stablo”. Ovo je balansirajući položaj na jednoj nozi, dok je stopalo druge noge smješteno na unutarnjem bedru stojne noge ili u položaju polulotosa, a obje ruke su opružene iznad glave u položaju molitve ili s dlanovima prema nebu.
Noge predstavljaju ili simboliziraju korijenje drveta koje je duboko ukorijenjeno u zemlji, naš trup predstavlja trup ili deblo drveta dok ruke predstavljanju grane ili krošnju. Dok korijen drveta ulazi duboko u zemlju i iz nje se hrani, krošnju koju pokreće lagani vjetar, hrani sunčeva svjetlost.
Drvo je, poput svakog čovjeka, dijete NEBA & ZEMLJE i upravo stoga ono može biti tako jako dugo vječno.
U mnogim mitologijama stablo (ili drvo) je simbol središta svijeta te veze između neba i zemlje jer mu korijenje prodire duboko u zemlju, a grane se šire visoko u nebo.
Položaj stabla nas podsjeća da smo i mi nalik drvetu, djeca darežljive, stabilne zemlje i neograničenog neba. Istovremeno, kroz noge upijamo energiju stabilnosti – energiju zemlje, dok kroz gornji dio tijela upijamo energiju lakoće i neograničenosti – kozmičku energiju neba. Ovaj joga položaj poboljšava našu stabilnost i ravnotežu, jača zglobove, mišiće listova i bedara, on isteže mišiće nogu, prepone i prsa.
MITOLOGIJA
Od pamtivijeka, drveće se veliča i slavi u mnogim tradicijama i kulturama. U budizmu se smatra božanskim simbolom dugovječnosti, zdravlja, ljepote i suosjećanja. Buddha je meditirao ispod Banyan drveta.
Grci su veličali maslinu i posvetili je Ateni, koja je prvu maslinu posadila na Akropoli. Isus je veličao stablo masline.
Za Židove je maslina sveto stablo, smatrali su je najvrjednijim Jahvinim darom, a od njih su štovanje masline preuzeli i Arapi te je u islamu ona stablo svijeta, njegovo središte i potporni stup.
U Rimu i Italiji se štovao hrast, čije šume su bile posvećene Jupiteru.
Druidi su isto tako štovali hrast. Hrast je za njih simbol znanja i moći. Ako na njemu još raste imela, to znači da je u njemu prisutno božanstvo. Imela je bila simbol uvijek svježe snage života. Dok tijekom zimskog razdoblja sve druge biljke izgledaju mrtve, imela donosi svoje bijele plodove simbolizirajući mladenačku snagu vječnog života i besmrtnost. Kultno drveće druida bili su također i tisa, lješnjak, oskoruša i jabuka.
Poznati keltski motiv je takozvana “Bitka drveća” (Cad Goddeu) koji prepoznajemo i u Gospodarima prstenova J. R. R. Tolkiena.
Ovidijeve Metamorfoze zbirka su brojnih predaja, a nekoliko njih govori o magičnoj pretvorbi nimfi u drveće.
U indijskom epu Ramayana je opisano kako je Ashoka drvo pomoglo Siti za vrijeme njenog zatočeništva kod demona Ravane. Ashoka znači “bez tuge”. Ova stabla simboliziraju ljubav u indijskoj tradiciji. Ona su i iscjelitelji jer u sebi sadrže mnoge medicinski iscjeljujuće tvari. Stabla su bića koja su strpljiva, žive dugo i tiho, te se znaju nositi sa svim promjenama ritmova univerzuma, izmjenama dana i noći, klimatskim kao i promjenom godišnjih doba.
U jednoj prilici, kad je Sita trebala pomoć (budući da su je Ravanini stražari psihički obeshrabrili kako je njen muž Rama nikada neće pronaći), sjela je leđima uz ashoka drvo, zatvorila oči i koncentrirala se na lik njenog muža Rame, svaku svoju misao, svaki svoj dah usmjerila je na Ramu. Svu svoju ljubav prema Rami poslala je u drveće i zamislila kako lišće drveća prenosi ovu poruku u atmosferu, sve do Rame. Sita, budući da je bila Bumina kći (Buma je zemlja), bila je jako povezana sa svim bićima koja su ukorijenjena u zemlju.
Ashoka stabla su joj rekla:” Budi mirna mala sestro, budi mirna i uzemljena kao i mi. Vrijeme prolazi, znamo, ali zatočeništvo nije vječno. Ostani mirna, misli na Ramu. “
Rama je naredio svojem glavnom pomoćniku – bogu Hanumanu (ima ljudsko tijelo i glavu majmuna) – da pronađe Situ i iskoristi svoju moć preobrazbe, kako je ne bi preplašio, te da joj uruči Ramin prsten, kao znak da on misli na nju. Hanuman je pronašao Situ, transformirao se u malog majmunčića koji je u krošnji ashoka drveta govorio RAMA, RAMA, RAMA, kako bi zadobio Sitinu pažnju. Sita je uzela prsten i to joj je pomoglo da produbi svoju vjeru.
Sita predstavlja našu individualnu svijest, dok Rama predstavlja univerzalnu, Božansku svijest. Ravana je simbol ega, neznanja, zbog kojeg mi ne živimo u svijesti jedinstva ili joge. Položaj stabla daje nam unutarnji mir, stabilnost i osjećaj jedinstva.
ŠUMA – DOM JOGIJA
Šuma je jogijima i mudracima predstavljala omiljeno mjesto za joga praksu. Drveće je bilo njihov dom, pružajući im utočište i hranu u obliku voća i orašastih plodova. Šuma im je isto tako predstavljala mjesto kontemplacije, meditacije i molitve – mjesto na kojem su se mogli odmaknuti od vezanosti za materiju te spojiti na neiscrpnu energiju prirode koja im je donosila tišinu uma i duboke uvide o svrsi postojanja.Isto tako, šuma je bila najbolje mjesto za studente koji su primali spiritualno znanje od svojeg učitelja. U mnogim tradicijama vidimo primjer meditacije i samo realizacije postignute upravo ispod drveta.
U davnim vremenima postojala je molitva koju su ljudi recitirali kada su u jednom dijelu šume stvarali nastambu, svoj dom.
Njen slobodan prijevod glasi:
“MOJE DRAGO DRVEĆE, PENJAČICE, INSEKTI I ŽIVOTINJE, MOLIM VAS OPROSTITE MI ŠTO SAM VAM UZEO/la MALO MJESTA NA OVOM PODRUČJU KAKO BI SAGRADIO/LA SVOJ DOM.
ŽIVIMO SVI U HARMONIJI I MIRU.”
Mnogi jogiji i sveci su živjeli u šumama. Tamo su gradili jednostavne nastambe – svetišta. Takva mjesta na sanskrtu su poznata kao TAPOVAN ili šume od uzdržavanja /tapasa. Ovakva mjesta bila s u primjer jednostavnog života oslobođenog briga materijalnog posjedovanja i pripadanja. U širem smislu, šuma predstavlja svijet i cijelu kreaciju, koje smo i mi dio. U Bhagavad Giti, Krišna uspoređuje svijet sa Banyan drvetom, na čijim granama žive sve vrste. Postojanje šuma je od ključnog značaja za zdravlje planete. Lišće drveća su pluća ovog svijeta, proizvode kisik koji služi nama za disanje dok korijenje sakuplja kišnicu i štiti od erozije tla.
Mi smo isti kao i biljke, drveće, ostali ljudi, kao i kiša koja pada. Mi smo satkani od svega što nas okružuje, mi smo sve. – Gautama Buddha
Ukoliko želite naučiti položaj stabla, pogledajte kratki video u nastavku.