Iz knjige DIVINE HATHA YOGA - Spoj drevne znanosti i modernog stila života
Gdje god postoji evolucija i progres, postoje i određene prepreke. Sam život pun je izazova i raznih prepreka, kao i putovanje jogija na putu joge. Za sve one koji se bave jogom i duhovnim rastom, veoma je bitno da znaju identificirati razna stanja svojeg uma i svijesti. Ponekad ćete biti lijeni, ponekad umorni, a ponekad ćete imati “važnijeg posla”. Sve su to normalne stvari koje se događaju svakome. No ukoliko želite biti iznad svih ovih izgovora, i ojačati svoju svijest, volju i tijelo, tada je dobro upoznati svojeg “neprijatelja” u srži.
A koje su to učestale prepreke koje se mogu javiti apsolutno svakom putniku na stazi joge, opisao je Mahariši Patanđali u svojim JOGA SUTRAMA.
SUTRA 30
Vyadhi-Styana-Samsaya-Pramada-Alasya-Avirati-Bhrantidarsana-Alabdhabhumikatva-Anavasthitatvani-Cittaviksepah-Te-Antarayah
BOLEST, GUBITAK POVJERENJA, SUMNJA, NESIGURNOST, LIJENOST, SVJETOVNI UŽITCI (GUBITAK VAIRAGJE), NEZADOVOLJSTVO, POMANJKANJE ENTUZIJAZMA I NESPOSOBNOST KONCENTRACIJE SU SMETNJE (VIKŠEPA) I PREPREKE (ANTARAJA) NA DUHOVNOM PUTU.
Mahariši Patanđali ove prepreke naziva i „bolestima“, ne misleći pritom na tjelesne infekcije, već na bolesne, nezdrave misli, osjećaje i navike koje često smatramo ugodnima, ali nažalost kada im popustimo, dovode nas do neuspjeha.
Ako prekinemo svoju sadhanu i vježbu, nagomilavanje stresa, negativnih misli i koncepata oslabit će našu životnu energiju i kreativnost. Zato nikada ne smijemo izgubiti odvažnost, jer apsolutno i zasigurno, svaka ustrajna vježba dovodi do promjene i uspjeha.
Prvo se javlja bolest (VYADHI); kao naporna i otežavajuća smetnja koja negativno utječe na naše vježbanje (sadanu) i onemogućuje ga. To npr. mogu biti buka, obiteljska svađa ili neka dr. uznemiravajuća briga, uglavnom, kada ne želimo vježbati, naš um svaku situaciju i prepreku iskoristi kao opravdanje (alibi) za nevježbanje. Uvijek možete reći u sebi: “Čvrst/A sam kao stijena – ništa me ne može uznemiriti.”
Sljedeća prepreka/prijetnja je SUMNJA U DJELOVANJE VJEŽBI/TEHNIKA I U VLASTITI NAPREDAK (STYANA). Npr., javljaju se misli poput: „Vježbam već nekoliko godina i još uvijek nisam ništa postigao.“ Ovo je teška prepreka ili smetnja koja na kraju zaista i zaustavlja naš rast i razvoj jer djeluje kao negativna afirmacija . Zbog toga moramo biti uporni u našoj sadhani, vježbanju i pogotovo neustrašivo i redovito koristiti svaki dan mantru i afirmacije pomoću kojih ćemo prevladati ovu prepreku.
RADITE SVOJU JOGA PRAKSU SA LJUBAVLJU, BEZ OČEKIVANJA REZULTATA… JOGA ALATI UVIJEK DJELUJU KUMULATIVNO, PONEKAD NEĆETE OSJETITI ILI VIDJETI TRENUTNI PROGRES, ALI ONDA NAKON ODREĐENOG VREMENSKOG PERIODA MOŽE SE DOGODITI “KVANTNI SKOK”.
Još jedna veoma opasna prepreka /smetnja je OSJEĆAJ UNUTARNJE SLABOSTI (Samšaja) koji vodi ka sumnji hoćemo li ikada dostići naš cilj. Ovo znači da smo izgubili našu vjeru. Sumnje slabe snagu naše volje (bili mi toga svjesni ili ne) i jačaju negativne misli. Upravo kroz sumnje počinju se smanjivati naši izgledi. Zbog toga, dok god ne ojačamo i očvrsnemo iznutra, treba izbjegavati osobe koje negativno kritiziraju i potkopavaju, jer time pojačavaju našu sumnju kao i unutarnje konflikte, što slabi našu vjeru i našu unutarnju snagu i kreativnu energiju.
LIJENOST – jedna od najčešćih prepreka zove se LIJENOST (Pramada). Lijenost podrazumijeva gubitak discipline, dopuštanje neredovitosti u vježbanju joge (vašoj sadhani). Kada počnemo naveliko prihvaćati razonode i odvraćanja , odgađati vježbanje i zanemarivati vlastite principe i načela, upali smo u klopku lijenosti, postajemo lakoumni i uvijek imamo spremne odgovore, bolje reći izgovore za NE vježbu. Zbog toga se uvijek trebamo prisjećati naše SAN KALPE, našeg cilja, naše odluke zašto vježbamo, jer to postaje naša dužnost. Ukoliko vidimo naše tijelo kao posuđeno vozilo od stvoritelja koje vozi našu dušu kroz ovaj život, onda je naša dužnost brinuti se za to vozilo, ne dopuštati mu da propada. Ukoliko stopimo ovu dužnost sa osjećajem ljubavi, tada je uspjeh zagarantiran. I uvijek moramo znati da u svakom trenutku postoji u pozadini podrška našeg učitelja. Divine retreatovi, grupni programi, grupni ili individualni cheking, satovi joge i sl. upravo i služe kao pomoć da ne dođe do ove prepreke, ili ukoliko se ona pojavi, da je što lakše prevaziđemo.
TROMOST (Alasya) – ova prepreka javlja se kada u osobi prevlada tamas guna. Ovo izaziva osjećaj umora, praznine, ukočenosti, nesposobnosti jasnog razmišljanja. Ovu smetnju često možemo prevladati promjenom načina prehrane ili odlaskom na postove, budući da hrana utječe na balans energija i guna u nama. Iz životnog primjera vidimo da kada pojedemo nešto svježe i lagano – osjećamo se upravo tako, svježe, lagano i poletno, a kada pojedemo težu hranu, pogotovo u krivo vrijeme, ili ako loše iskombiniramo namirnice, osjećamo se tromi i teški. Također, ovdje pomaže i boravak na suncu i svježem zraku, dugotrajne šetnje u kojima dolazi do oksigenizacije tkiva, energija/prana ulazi u organizam i tromost odlazi.
Još jedna prepreka je AVIRATI; prevelika vezanost, većinom za svjetovne stvari ili loše osobine i navike koje nas koče na duhovnom putu. Zato se uvijek treba prisjetiti da vrijeme ne čeka na nas; propušteno vrijeme nikada se ne može vratiti. Često ljudi znaju pitati da koja je najgora meditacija. Odgovor na to glasi: „ Ona koja se propusti“. Jer ona propuštena nikada više ne može biti nadoknađena. Postoji Zen izreka koja kaže: “Svaki dan bi u meditaciji trebao/la sjediti 20 minuta – osim ako si previše zauzet/a. U tom slučaju bi trebao/la sjediti sat vremena.”
NEZADOVOLJSTVO, NEGODOVANJE I SUMNJA U DJELOTVORNOST VJEŽBI (Bhrantidarsana) također je prepreka . Kada aspirant joge, poput kameleona koji mijenja svoju boju, počne mijenjati mišljenje o vlastitom putu ili svom učitelju, dolazi u opasnost. Ako se zbog nesigurnosti u ispravnost puta uvijek ponovo vraćamo na početak da bi slijedili neki dr. put, nikada nećemo postići svoj cilj. I zato, bez obzira na sve smetnje i probleme koji se uvijek i javljaju, jer gdje je rast i razvoj, tu je i prepreka (jedno bez drugog ne ide), treba bit ustrajan na svome putu.
ZAPOSTAVLJANJE DISCIPLINE (Alabdhabhumikatva) je prepreka sa kojom se bori gotovo svaki praktikant joge. Mnogi u početku imaju ogromno oduševljenje, vjeru i povjerenje, ali ukoliko ne dožive uspjeh na bilo kojoj razini – njihov početnički entuzijazam opada. Zato praksu joge treba shvatiti kao kumulativnu praksu, čiji efekti se nadograđuju, a ukoliko nisu možda odmah vidljivi, svakako će doći do izražaja kada za to bude najbolje vrijeme.
Najbolji način za vježbu su strpljenje i neočekivanje pretjeranih rezultata.
Nespsobnost koncentracije (Anavasthitatvani) ili nemir uma; ovo je jako dobro poznato svima. Ali ona se može prevladati redovitošću, budući da je naš organizam jako zahvalan, njegovanje uma čak i u maloj, ali redovnoj količini, izaziva velike promjene na ovom polju. Iako su opisane prepreke na putu joge, one se svakodnevno javljaju u svim oblastima života, stoga DISCIPLINA U JOGA PRAKSI NAM DAJE DISCIPLINU I U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU…
VAŽNOST UČITELJA
Tisućama godina znanje joge se prenosilo sa Učitelja na učenika. Mudrost Guru-a pomogla je tisućama ljudi da oplemene svoje živote i pronađu svoj životni put. Biti učiteljem je nešto najljepše, ali i veoma odgovorno. Od drevne Kine i Japana, kao i Indije, Učiteljima/ Guruima je predan veliki značaj i važnost. Oni su ti koji djeluju iz pozadine, svojim molitvama, meditacijom, energijom i ljubavlju žele pomoći društvu. A ne traže nikakvu slavu zauzvrat.
Sada kada smo pročitali o mogućim preprekama na stazi joge, ni ne treba previše pričati o važnosti učitelja i Gurua. Sve je jasno. Uz pomoć učitelja ili Gurua sve ove prepreke je puno lakše pobijediti, zato što ih je i sam učitelj/Guru prevazišao; kroz vlastiti tapas i disciplinu, te zrači tom mudrošću. Stoga, često je dovoljna i sama prisutnost učitelja ili Gurua, bez puno riječi, a da se osjećate puno bolje, kao da vas je ispunila jedna nova svježa energija.
Istinski jogiji i Gurui nikada ne vezuju ljude za sebe, već, kako kaže Swami Urgaya: “Pravi Guru je onaj koji od svojeg učenika napravi Gurua.” Ovo znači da će vam Učitelj uvijek pomoći da izrazite sebe i ostvarite svoje maksimalne psihofizičke potencijale i mogućnosti, te da živite balansiran život, da ispunite svoju materijalnu stranu, ali i duhovnu. To znači da će vas Učitelj /Guru uvijek poticati da u sebi tražite odgovor od svoje vlastite svijesti i intuicije, i da je prava sreća uvijek iznutra.
Kada se jednom odlučite na spiritualno putovanje, tada su dvije stvari važne; VIŠVAS – povjerenje i UĆHA –oduševljenje. Treba ukloniti sumnje i negativne misli , jer one su velike prepreke koje sprječavaju daljnji rast i napredak. Na početku sasvim sigurno student/ praktikant ima mnogo oduševljenja, ali najčešće nedostaje kontinuitet i snaga.
Jedna od najvćih prepreka je i kada student ili praktikant napreduje i razvije određene psihofizičke sposobnosti, te pomisli kako je prerastao svojeg učitelja, da mu više ne treba nikakav učitelj. Kada se ovo dogodi, tada prestane proces učenja i evolucije.
Ako ponestane poleta i zanosa, ubrzo se prikrada lijenost, a vježbanje postaje sve kraće i stalno se odgađa dok na kraju potpuno ne nestane. To je rezultat manjka oduševljenja. Zbog toga uvijek trebamo raditi na održavanju naše vjere, budući da oduševljenje i vjerovanje idu ruku pod ruku. Ovdje se ne misli na vjeru kao neku religijsku ili dogmu, već na naše duboko uvjerenje i povjerenje u vlastiti odabir i put. Na 4. dimenziji našeg bića ( Ananda Maya Koša) dominira vjera. Vjera je kvaliteta povjerenja koje ne traži vanjsku potvrdu. To je duboko i intuitivno saznanje koje smiruje naš duh i pruža sigurnost našim emocijama i srcu.
Zato nam je potreban učitelj čiji nas duh može uvijek iznova osvježiti i oduševiti. I zato uvijek kažemo:
Gurur Brahma GururVishnu
GururDevo Maheshwaraha
Guru Saakshaat ParaBrahma
Tasmai Sri Gurave Namaha
Guru je Brahma – kreator, Višnu – zaštitnik,
Maheša – uništavač onoga što je loše; sudbine i bolesti,
Guru je iznad Vrhovnog, iznad svega,
tom Guru-u ja se klanjam…