Ovo je jedna od asana koja uz padmasanu (položaj lotosa) stvara asocijaciju na jogu. Dobila je naziv po mitskom junaku Virabhadri. Ovo inače nije položaj joge koji je pronađen u drevnim tekstovima asana i nije jasno odakle je došla, ali ju je vjerojatno osmislio T. Krishnamacharya prije 70 god. Velike su dobrobiti ovog položaja. Ova joga poza predstavlja duhovni izraz unutarnjih borbi između srca i uma. Filozofija joge nas uči da je najveći duhovni neprijatelj neznanje – ono prouzrokuje patnju.
Položaji ratnika nam omogućavaju da se otvorimo ideji hrabrosti, odlučnosti i snage koje su nam potrebne da se suočimo i savladamo naše unutarnje neprijatelje.
MITOLOGIJA& SIMBOLIKA
Evo jedna legenda koju bi svaki ljubitelj joge trebao pročitati. Cijela priča simbolizirana je kroz 3 asane koje se nazivaju Virabhadrasana ili Poza ratnika.
Virabhadra je bio veliki ratnik i Šivin poklonik. SHIVA (Šiva) je vrlo neobičan bog sa dredlovima koji je bio sklon meditaciji na grobljima, planinskim vrhovima, premazan pepelom mrtvih. Shiva je bio potpuno oslobođen od samsare, ciklusa rađanja i umiranja i nije imao potrebu da se uključi u svjetovne stvari, već je svoje vrijeme posvetio meditaciji. Shivini sljedbenici također su se odricali svijeta, poput svojeg idola, a to je veoma uznemirilo Brahmu, tvorca cijelog univerzuma.
Brahma je preferirao dharmu, tj. da svatko živi i stvara, što je bilo posve suprotno od onoga kako su se ponašali Šiva i njegovi obožavatelji. Brahma je prenio svoju zabrinutost Vishnuu i predložio kompromis.
Budući da je mokša – duhovno oslobođenje izbalansirano dharmom, svjetovnom dužnošću, Brahma i Vishnu su se udružili da Shivi pronađu ženu koja bi ga zainteresirala za svjetovni život i materijalne stvari i inspirirala njegove sljedbenike da učine isto.
Shakti, božanska sila ženskog aspekta uzela je ljudski oblik kao Sati, kćerka vrlo moćnog kralja po imenu Daksha. Daksha je bio jedan od Prajapati, sluga Brahme, a njegova posebna zadaća i odgovornost bila je očuvanje tradicije i reda. On je sebe smatrao prilično važnim, a budući da je donosio zakone, presude i pravila, očekivao je da mu se svi klanjaju. Bio je naviknut da mu svi podilaze, ali postojala je jedna osoba koja mu ipak nije podilazila. Bio je to Šiva koji se ponašao kao da Daksha ne postoji. Kad se njegova kći po imenu Sati ili Shakti zaljubila u Shivu i objavila ocu svoju namjeru da se uda za Shivu – kralja univerzalne svijesti, Daksha nije bio oduševljen, dapače, nije htio ni čuti za tu ideju. Bijesno je govorio kako je Šiva nepodoban kandidat za udaju njegove najmlađe kćerke, bez porodice, bez posla, bez manira, imovine itd.. No u stvarnosti, sve je to bio kraljev izgovor, jer njegov ogromni ego nije mogao tolerirati to što ga Šiva ignorira. Ipak, Satino srce bilo je naklonjeno Shivi, i kada je došlo vrijeme da odabere svog bračnog partnera, ona nije htjela nikog osim njega. Da bi izrazio svoje nezadovoljstvo ovim brakom, Daksha je organizirao zabavu – veliku yagnu (ritualno žrtvovanje) i pozvao sve bogove, polubogove, mudrace, bogate ljude, sve osim Sati i Shive, što je predstavljalo veoma veliku uvredu – onu najvišeg reda.
Ovo je jako uznemirilo Sati, pogotovo spoznaja da njen otac i dalje ne prihvaća Shivu i njihov brak. Odlučila je otići na proslavu te pozvala i Shivu koji je to odbio, ne želeći dodatno izazivati loše emociju Dakshe prema sebi i Sati. Sati je ipak odlučila sama prisustvovati zabavi, a čim je došla, njen otac ju je počeo vrijeđati te se rugao Shivi.
Svi gosti su se okrenuli da vide lijepu Dakshinu kćer kako stoji pred njim i plače. Ponižena ovom javnom raspravom, u njoj je buktala ljutnja, dok je Daksha i dalje vrijeđao Shivu i njenu odluku. Njena ljutnja i gnjev su toliko narasli da je donijela čvrstu odluku da prekine sve veze sa svojom porodicom koja ju tretira tako okrutno. Kada je napokon došla do riječi, rekla je svom ocu da ne želi imati nikakve veze s njim, a budući da joj je on „poklonio” fizičko tijelo, sjela je u šutnji na zemlju, zatvorila oči te pomoću jogijskih vježbi zapala u meditativni trans pojačavajući svoju unutarnju vatru sve dok se tijelo nije samo zapalilo i na tlu ostala samo hrpa pepela.
Kada je Shiva čuo za Satinu smrt, u očaju i bijesu čupao je kosu i bacao je na zemlju. Od tih pramenova kose je stvorio žestokog ratnika Virabhadru.
„Vira” znači heroj, a „Bhadra” znači prijatelj. Shiva mu je naredio da ode na yagnu i uništi Dakshu i sve goste. Virabhadra se poput zmije uvukao u zemlju, prošao kroz cijelu planinu i sa mačevima u obje ruke stigao na zabavu. Iz zemlje je izišao točno na onom mjestu gdje je bio Satin pepeo (ovako je nastao položaj ratnika 1 sa rukama podignutim iznad glave), izvukao je svoj mač i krenuo na Dakshu (zamislite ratnika 2 sa rukama otvorenim u stranu). Krećući se brzo i precizno, odsjekao je glavu okrutnom Dakshi (zamislite ratnika 3 sa rukama koje su ispružene naprijed).
Ovaj šokantan čin je izazvao veliku pomutnju među uzvanicima koji su pokušali pobjeći. Shiva je zatim stigao u palaču da provjeri da li je Virabhadra izvršio njegovu osvetničku želju. Scena je bila potpuna pustoš. Gledajući na krvavo djelo svog ratnika, njegova se tuga pretvorila u suosjećanje. Shiva je našao obezglavljeno tijelo Dakshe i dao mu glavu jarca vračajući ga u život. Potresen ovom velikodušnom gestom, oživjeli Daksha nazvao je Shivu "Šankarom", što znači blagonaklon. Potisnuvši svoj ponos, Daksha se poklonio sa poniznošću i strahopoštovanjem Shivi Šankari. Ostali bogovi i boginje slijedili su njegov primjer i slavili Shivu zbog njegovog milosrđa. Shiva je tada pokupio pepeo svoje supruge i napustio yagnu, povukao se na Kajlaš i posvetio samotnom životu i meditaciji.
Sati se ponovo rodila u kući Himalaja. Ponovo se borila za Shivinu ljubav i naposljetku mu uspjela osvojiti srce.
Osim što jača mišićni sustav, ova vježba pomaže nam da ostanemo mirni, usredotočeni te da se uzdignemo iznad vlastitih ograničenja u svakodnevnim životnim bitkama. Vježbajući ovaj položaj želimo probuditi svoju prirodu duhovnog ratnika i boriti se protiv vlastita ega, neznanja i slabosti. Bez obzira na ishode naših osobnih borbi, vježbamo da u duhu ratnika ostanemo u svom centru i miru te napredujemo u borbi protiv vlastitih demona.
