Dugo sam razmišljao o tome kako iskoristiti životnu silu koja nas pokreće. Pokušao sam razumijeti kakva je to moć i na koji način iscjeljuje. Tako sam počeo s istraživanjem disanja i u njemu otkrio veliku, iscjeljujuću snagu – snagu o kojoj, nažalost, ne sluti većina ljudi. ‐ Katsuzo Nishi
Iako svi dišemo svaki dan (da ne dišemo, ne bismo bili živi), većina ljudi to radi plitko i nepravilno. Iako smo kao novorođenčad i djeca disali pravilno i potpuno, otprilike u 8. god. života „izgubili „ smo taj prirodan i pravilan tok, ritam i dubinu disanja.
Što uopće znači pravilno disati?
Pravilno disati znači disati tako da se pluća potpuno ispune zrakom, da organizam dobije maksimalnu potrebnu količinu kisika i da tkivo i svaka stanica potpuno usvoje kisik.
Ovako dišu novorođenčad. Ovako smo disali kada smo bili mali, ali kao što sam već naveo, u 8. god. života, početkom „socijalizacije“ i „kalcifikacije“ pinealne žlijezde mi gubimo dodir sa prirodnim ritmovima (ritmovi našeg tijela nisu više usklađeni sa ritmovima prirode), a tako gubimo i naviku pravilnog disanja. Brige, uzbuđenost, egzistencija zatvaraju naše dišne mogućnosti i ne daju nam da dišemo u potpunosti- što bi se reklo – punim plućima.
Kada me ljudi pitaju za savjet, dovoljno je pogledati način njihova disanja, i sve mi postaje jasno. Ljudi mi često kažu: „Pa ja dišem, da ne dišem, ne bi bio živ.“ Upravo ovdje nastaje problem, jer mi više ne pričamo o životu punim plućima, već o pukom preživljavanju; borbi za svaki dah, borbi za energiju, borbi za komadić sreće, mira i kreativnosti. Taj plitki, neprirodni, površni i stegnuti dah je sasvim dostatan da se koliko toliko održi život, ali nedovoljno za to da bi bili zdravi, sretni i slobodni.
POSLJEDICE POGREŠNOG NAČINA DISANJA
• Nema uspostave pravilnog ritma pokreta između trbuha, organa i ošita – što je štetno za zdravlje
• Ovo umanjuje djelotvornost pluća pa krv i stanice u tijelu ne dobivaju dovoljno kisika
• Kvaliteta krvi povezana je sa dostatnim zasićenjem kisika u plućima. Ako krv nije dovoljno oksigenizirana, njena kvaliteta je slabija. Postaje ispunjena razno raznim nečistim sastojcima, a čitav organizam pati od neishranjenosti
• Dodatno trošimo nepotrebnu energiju i ubrzavamo disanje i rad srca, što dovodi do ubrzanog starenja, u narednim točkama opisati ćemo zašto
• Ovime odugovlačimo protok krvi koja tjera štetne tvari ka bubrezima i plućima kako ne bi oštetile organizam (čovjek čak i do 70 % štetnih tvari izbacuje disanjem, a svega 30 % kroz kožu, fekalijama i urinom)
• Onemogućen pravilan rad limfnih žlijezda koje imaju zadatak da unište bakterije i viruse koji u tom slučaju dobivaju veću mogućnost izazivanja bolesti
• Želudac pati zbog neispravnog disanja, ne samo zbog gubitka kisika već zbog činjenice da je hrani potrebna apsorpcija kisika iz krvi kako bi se oksigenizirala prije probave i resorpcije hranjivih potrebnih sastojaka. Stoga je lako za zaključiti da neispravno disanje dovodi do poremećaja u probavi i asimilaciji hranjivih sastojaka, a kada asimilacija hranjivih sastojaka nije normalna (čak i kada jedete tzv. zdraviju hranu) tjelesni sustav postaje pothranjen, apetit slab, otpornost organizma smanjena. Vitalna energija pada, a čovjek postaje kronično umoran i podložan bolestima.
• Umanjuje se količina probavnih sokova u organizmu, posebice pepsin enzima odgovornih i za propustljivost tankog i debelog crijeva
• Zbog toga dolazi do nakupljanja sve više toksičnih tvari u probavnom traktu
• Probavni trakt- pogotovo crijeva veoma utječu na stanje naše percepcije; balans u njima dat će ispravnu percepciju i normalne emocije; disbalans u crijevima dovodi do mnoštva čudnih emocionalnih stanja; straha, ljutnje, depresije itd..
• Živčani sustav, mozak, leđna moždina, neuroni i živci postaju slab i nedostatan instrument stvaranja, pohranjivanja i prijenosa živčanih impulsa kada ne dobiju dovoljnu količinu kisika i hranjivih sastojaka iz krvi.
• Ukratko, pogrešno disanje slabi sve organske sustave i tako dovodi do akutnih i kroničnih bolesti i smetnji poput raznih infekcija, bolesti dišnog sustava, začepljenosti i probavnih tegoba, umora, glavobolje, slabije cirkulacije, smanjene radne sposobnosti i fokusa i na kraju, ubrzanog starenja.
• Umor i gubitak koncentracije često su uzrok prometnim nesrećama i smrtnim slučajevima
• Umor često dovodi i do nekontroliranih emocija i impulzivnog ponašanja, svađa i nasilja, što stvara entropiju i nemir u obitelji i društvu
• Istraživanja pokazuju da nepravilno disanje uzrokuje čak i kobne bolesti poput karcinoma i arterioskleroze.
No ne mora biti tako. Ako naučimo, bolje reći, podsjetimo se pravilnog i potpunog disanja, na dobrom smo putu da ugrabimo zdravlje i sreću.
SUGLASNO DREVNIM MUDRACIMA I NJIHOVOJ FILOZOFIJI, SVAKOM ČOVJEKU SE DAJE SAMO ODREĐENA KOLIČINA DISANJA ZA ŽIVOT. ZATO, ONAJ TKO DIŠE BRZO I HALAPLJIVO, VEOMA BRZO ISCRPI SVOJU REZERVU DISANJA I UMIRE RANIJE NEGO ŠTO BI TREBALO. ONAJ TKO ŽIVI MIRNO I DIŠE LAGANO, NA TAJ NAČIN EKONOMIZIRA ZALIHU SVOG DISANJA I ŽIVI DUŽE.
Zato, usporite svoj dah.
A uzrok svemu navedenom , tj. nepravilnom disanju je NEPRAVILAN RAD DIJAFRAGME – OŠITA. Presudnu ulogu kod pravilnog i potpunog disanja ima glavni respiratorni mišić – ošit ili dijafragma.
DIJAFRAGMA ILI OŠIT – SPIRITUALNI MIŠIĆ
Od svih mišića koji su uključeni u proces disanja, ošit ili dijafragma ima za naše zdravlje presudnu važnost. Ukoliko ga ne koristimo koliko bismo mogli i trebali, disanje postaje nepravilno.
Nalik velikom svodu, ošit se proteže ispod grudne šupljine, a nadvisuje trbušnu šupljinu.
Za razliku od većine mišića u tijelu, koji su vezani za krute bazične kosti, ili one pomične, ošit nije. On je umetnut između donjih rebara i kralježnice, neposredno uz psoas mišić, no ne oblaže niti jednu kost posebno. Pridržava ga njegova središnja tetiva, smještena odmah ispod srca.
Povezan je sa nekoliko drugih bitnih dijelova tijela, poput jednjaka, aorte, vene cave, različitim živcima uključujući i vagus (najduži moždani živac s vrlo raširenom mrežom senzornih, motornih i pritom autonomnih parasimpatičkih vlakana. Inervira mnoge dijelove tijela, uključujući vanjski dio slušnog kanala, meko nepce, donji dio ždrijela, grkljan, dušnik, jednjak, želudac, probavni trakt i srce i krvne sudove. Omogućava nesmetano gutanje, proizvodnju glasa, krvotok i probavu).
Iako mi možemo izvoditi funkciju disanja čak i kada ošit ne koristimo kako treba, ritmičke kontrakcije ošita iznimno su važne za disanje, a tako i za naše psihofizičko zdravlje.
Prilikom udaha, svod ošita se spušta prema dolje, ka trbušnim organima, a mišići grudnog koša se šire i lagano ga podižu. Na ovaj način u grudnom košu dolazi do stvaranja vakuma koji zrak uvlači u pluća. Spuštanjem ošita prema dolje, dolazi do povećanja volumena u prsnoj šupljini, te stane više zraka u nju.
Kod izdaha, ošit povećava duplo ili troduplo svoj volumen i tako, izravno, ili posredno, vrši unutrašnju masažu našeg trbuha i vitalnih organa; jetre, gušterače, crijeva (kada ljudi pravilno prodišu, često masaža crijeva poboljša cirkulaciju u njima, pa dođe do tzv, „kruljenja“) i bubrega, čime ujedno utječe i na tok krvi i limfe.
Podizanje ošita kod izdaha pomaže plućima izbaciti zrak. Kod potpunog izdaha, ošit se pripija uz srce i pluća i tako im pomaže u radu.
Pomicanje ošita za samo 1 mm omogućava plućima da udahnu 250 do 300 ml zraka više. Istraživanja provedena u Kini pokazala su da osoba, koja to vježba 12 mjeseci, može svoj ošit spustiti za 4 do 6 mm. Dakle, vježbom, koja traje godinu dana ili manje, možemo postići da u pluća unosimo čak i do 1000 mililitara zraka.
Kada sagledamo sve njegove pozitivne efekte koji nastaju uslijed masaže , nije ni neobično što se taj mišić naziva spiritualnim mišićem.
UZROK NEPRAVILNOG RADA OŠITA
• Ošit ne može funkcionirati kako treba ako je naš živčani sustav oštećen stresovima, strahovima i lošim životnim stilom.
• Rad ošita sputavaju sve tenzije/napetosti nakupljene u našim mišićima, tetivama i ligamentima, a smeta mu i deformacija kostiju.
• Najnepovoljnije na ošit utječu napetosti oko organa koji se nalaze u našem trbuhu, a nastaju kao posljedica stresa, potiskivanja loših emocija, loših navika, lošeg tjelesnog držanja i smanjene mobilnosti kralježnice i zdjelice
• Prečvrst, preplosnat trbuh, pun tzv. „pločica“ isto tako može povećati napetost u trbušnoj šupljini i smanjiti mobilnost ošita, jer kod osoba koje imaju prečvrst trbuh, disanje uspravlja središnju tetivu ošita više prema grudnom košu i kralježnici pa im se stoga rebra više šire kada udiše – a to je plići dah.
• Zbog plićeg daha, često nam nedostaje kisika, posebice u momentima fizičkog i psihičkog naprezanja, pa smo prinuđeni disati aktivnije, povećati opseg našeg plućnog i klavikularnog disanja – čime se izlažemo hiperventilaciji i afektivnim stresovima) Zbog toga što su prsa i ključne kosti djelomično krute, ovakvo disanje zahtijeva dodatno naprezanje mišića i dodatnu energiju.
TEHNIKE ZA OSVJEŠTAVANJE I BOLJU KONTROLU DIJAFRAGME
U svim navedenim vježbama dišemo samo kroz nos.
VJEŽBA 1 – PROMATRANJE DAHA
Ova vježba nam daje sposobnost uvida u proces disanja, tj. viđenje različitih mehanizama koji su uključeni u disanje, kao i mentalnih i emocionalnih senzacija koje ih prate. Vježba nas povezuje sa unutarnjom inteligencijom i otkriva gdje su pohranjene napetosti. Ona budi našu unutarnju moć regeneracije i donosi unutarnji mir.
NAČIN IZVOĐENJA
• sjesti ili kleknuti u udoban meditativni položaj (turski sjed, dijamant…)
• zatvoriti oči
• ruke postaviti u krilo sa dlanom u dlan i opustiti se
• postanite svjesni svog disanja bez uplitanja u njegovu dubinu ili ritam
• samo promatrajte svoj dah
• radite vježbu 5 min
VJEŽBA 2 – „PREMJEŠTANJE BALONA“ ILI „DODIR SA OŠITOM“
Ova vježba uči nas izolirati šupljine, trbušnu i prsnu, koje su odijeljene dijafragmom, te stavlja dijafragmu u potpunu aktivnost.
NAČIN IZVOĐENJA
• Da biste pouzdano osjetili pokrete svog ošita, legnite na leda i skupite koljena, lagano raširite noge a ruke spustite uz tijelo
• Zamislite kako balon u vašem trbuhu raste i raste dok udišete
• Nakon udaha zadržite zrak i trudite se da ništa zraka ne pobjegne kroz usta ili nos
• Tada, ne dišući, lagano uvucite trbuh tako da balon zraka prijeđe u grudni koš. Istovremeno pokušajte osjetiti kako vam se diže ošit
• Sada uvucite grudni koš i prebacite balon zraka opet u trbuh. Pokušajte registrirati kako vam se pri tom spušta ošit
• Pomičite balon nekoliko puta na taj način.
• Odmorite se potom nekoliko minuta i pokušajte uočiti svaku promjenu u vašem disanju koja je možda nastupila.
• Ponovite vježbu još dva ili tri puta
VJEŽBA 3 – DISANJE TRBUHOM – ABDOMINALNO ILI DIJAFRAGMALNO DISANJE
Ovo je vježba koja aktivira dijafragmu/ošit u potpunosti. Po tome je i dobila ime. Može se izvoditi iz sjeda, ležanja na leđima ili trbuhu. Stvarajući ugodnu masažu u području abdomena, ona poboljšava cirkulaciju energije i krvi u trbušnoj šupljini, organi postaju osvježeni, a osoba energizirana i osvježena. Ovom vježbom uklanjamo napetosti i bol iz lumbalnog dijela kralježnice.
NAČIN IZVOĐENJA
• Zauzmite udoban položaj; možete leći na leđa, na trbuh ili sjesti u neku od meditativnih poza (pazeći da su leđa, vrat i glava uspravni). Ukoliko vježbu izvodite u sjedu, ruke stavite na koljena i spojite palac i kažiprst. Ukoliko vježbu izvodite iz ležanja na leđima, dlanove postavite na trbuh, a ukoliko izvodite iz ležanja na trbuhu, ruke neka budu pored tijela.
• Zatvorite oči i opustite se
• Sporim udahom pokušajte nježno raširiti trbuh u svim smjerovima – prema naprijed, bočno i čak u područje bubrega, dok nema pokreta u grudnom košu
• Sporim i nježnim izdahom nježno uvucite trbuh prema kralježnici
• Radite 5 do 10 min
Comments